Onigiri

Danas idemo u Japan direktno.

Šta znamo o japanskoj kuhinji?

Ovako:

Znamo da jedu sirovu ribu i pirinač. Znamo da ima suši, sarimi, sušimi i tempura, ali koje je koje – pojma nemamo. I to bi bilo to.

Baš mi je zato bio super izazov da saznam šta je, a potom i napravim onigiri, a to su loptice od pirinča.

U stvari, onigiri ne moraju da budu loptice, mogu i piramide i to je valjda češći oblik. Loptice se lakše prave, piramide su lepše za jelo.

Dokaz da su piramide ispravniji oblik je i to što devojčica u mom najomiljenijem crtaću svih vremena, Spirited Away, jede trouglasti onigiri.

Pogledajte Spirited Away.  Ozbiljno vam kažem, jedan od najlepših filmova uopšte, ne samo od crtanih. Nisam to ja smislila, ima ga na listama i to.

Elem, onigiri.

Onigiri može biti punjen, a ne mora. Zavisi da li ga jedete kao užinu ili kao prilog.

Onigiri može  biti uvijen u morsku travu (mislim da ima da se kupi kod Kineza) ali pošto morska trava ima ukus kao morska trava – ja sam izbegla.

I ako se pitate što je sad sve to važno, pa to su samo loptice od pirinča, sad ću da vam kažem.  Jesu loptice, ali iz nekog razloga su mnogo ukusne i izgledaju lepo i mnogo je super da ih nekome spakujete umesto sendviča.

Ovo nije tradicionalni način pripreme, ovo je lak način pripreme.

 

 

Potrebno vam je:

1 šolja pirinča

1 1/4 šolja vode (+ dosta vode za ispiranje)

so

nadev po želji, vidi dole

 

 

Ovo je za malu količinu. Od jedne šolje pirinča ispadaju 4 onigirija, plus 1 mali da ga pojedem kad niko ne vidi. Mislim da bi pravi trebalo da budu malo veći, ali meni se dopada ova veličina.

Vi po želji možete povećati količinu, ako pravite za više od jedne osobe to ćete svakako i morati. Ali mere nisu komplikovane, zar ne?

Važno:

Još samo jedna reč o samom pirinču. Za onigiri ne možete koristiti bilo kakav pirinač. Onaj dugog zrna, koji ja inače više volim, ne dolazi u obzir. Kupite pirinač oblog zrna, nije nikakva mudrost ali je mnogo važno. U suprotnom će onigiri da se raspadne i šta smo onda uradili?

Idemo prvo na pripremu pirinča.

Izmerite pirinač.

Sipajte dosta vode u njega i vrtite rukom po šerpi dok ne izgovorite “Ja prođoh pored zlotokrpove kuće, gde zlotokrp kotle krpi, a zlotlokrpovica ručak kuva; a oko njih trista i troje zlokotlokrpčadi.”

Voda će postati mlečno bela. Prospite je i sipajte novu. Ponovite 3 puta.

Onda prospite tu vodu, ostavite samo malo, da pirinač nije skroz suv i trljajte ga između šaka kao da perete ruke.

Tako radite možda minut ili dva.

Nakon toga isperite pirinač dosta puta hladnom vodom, sve dok voda ne postane bistra.

Procedite ga kroz cediljku i ostavite ga da se cedi pola sata.

Znam šta sad mislite. Mislite: Hjooooo, ali ja samo hoću da skuvam glupi pirinač. Ali ja ne bih dovodila u pitanje te drevne japaske mudrosti.

Kad istekne pola sata bacite svu vodu koja se ocedila i vratite pirinač u šerpu. Onda nalijte onom 1 i 1/4 šoljom vode i…

… Ostavite da stoji još 30 minuta do sat. Neki čak kažu da je ok da pirinač stoji i do 8 sati, ali stvarno. Priznajem da sam ovaj korak malo ubrzala svaki put kad sam pravila i sve je ispalo ok.

Kad prođe pola sata stavite nepoklopljenu šerpicu na ringlu.

Voda se NE soli.

Sad sa tim kuvanjem ima problem. Vremena kuvanja su svuda data za šporete na plin, gde se temperatura reguliše momentalno. Kod električnih šporeta proces je sporiji (kad ringla dostigne temperaturu treba joj dosta vremena da se ohladi, dok kod gasa to ide odmah). Ja imam električni šporet pa ću da vam kažem otprilike kako to ide, ali morate da pazite.

Dakle, otklopljena šerpa se stavi na ringlu i ringla se uključi na najače. Važi i za gas.

Kad voda proključa šerpa se poklopi. Ako imate električni šporet odmah smanjite toplotu na pola, a ako imate gas kuvajte minut tako pa smanjite.

Kuvajte na pola još 3-4 minuta ako imate električni šporet, još 5 ako imate gas, pa smanjite na minimum.

Ostavite na minimumu još desetak minuta.

Za to vreme NE otvarajte poklopac. Važno je da se voda upije, a ne da ispari. Ako vam u prvoj fazi, posle ključanja, krene da kipi, samo podignite šerpu sa ringle, ne otklapajte. Zvuči sad kao neka nauka ali videćete da nije.

Pre nego što istekne tih 10 minuta, negde na sedmom ili osmom, kada pirinače bude izgledao ovako nekako

proverite da li se voda već upila. Ne znam kakva vam je struja. To, ponovo, ne radite tako što otvarate šerpu, nego tako što je malo nakrenete pa vidite da li ima još vode.

Sad sam se setila da to važi samo ako imate providni poklopac. A ako ga nemate nije strašno. Negde na devetopm minutu otvorite, sigurno će da bude gotovo. Ako se baš baš desi da se voda nije upila, brzo će da ispari.

Huh. Stvarno nije komplikovano kao što sam ga ja sam napisala, ali je  mnogo važno da se pirinač lepo skuva, zato sam morala u detalje.

Dok se pirinač kuvao, ili dok se cedio, ili dok se potapao, vi ste pripremili sve što vam je potrebno.

Nadev:

Može, a ne mora.

Ja sam napravila nadev od tunjevine, kiselih krastavčića, suvog grožđa (belog) i maalo majoneza da veže.

Ne valja mnogo majoneza jer će da bude premasno. Ako hoćete vi slobodno izbacite krastavčiće ili suvo grožđe.

Tradicionalni nadevi su mnogo tradicionalni pa ne znam ni šta su. Ima nekakav usoljeni losos, mislim da bi dimljeni losos bio baš super umesto njega, pa nekakvi specijalni kiseli krastavčići, tu bi obični ili seckane masline išli lepo i eto, u stvari može šta god vi hoćete.

To je bio nadev.

Onigiri se tradicionalno pripremaju tako što se ruke navlaže pa se posole pa se valjaju loptice, ali pirinač je mnogo lepljiv i vreo i uopšte, ne verujem da bi vam to bilo prijatno iskustvo. Zato evo modernog načina.

Treba vam plitka i široka posudica.

Ako imate veću valjda je i to ok, ne morate da je punite.

Dalje, treba vam folija. Ona obična folija je pretanka, zato sam ja isekla kesu od zamrzivača. Ako imate bolju ideju podelite je, molim lepo.

Foliju je potrebno nakvasiti

I posoliti.

Prvo kvašenje će biti malo onako, jer voda klizi sa kese, ali posle kad se kesa malo ulepi od pirinča biće super.

Takođe, imajte na umu da je pirinač neslan i da je pored nadeva, ovo jedina so. Znači – široko.

Imajte pri ruci malo vode i slanik jer ćete ovo morati da radite za svaku lopticu.

Kad se pirinač skuvao, skinite ga sa vatre i promešajte jer će i tako da se uhvati malo za dno šerpe. Važno je da se radi odmah, dok je pirinač još vruć.

Sipajte ga u pripremljenu posudu

Prstom izdubite rupicu u sredini, negde do pola, ali pazite da ne preterate jer nadev posle spadne dole pa se providi. Mnogo ružno izgleda. U tu rupicu sipajte nadev.

Dodajte malo pirinča odozgo.

I sad sledi super zabavni deo. Možete i nekog mlađeg da uposlite da se time bavi, onda će posao da ide baš brzo.

Ne vidi se jer sam baš tu uhvatila, ali kesa se uvrne i loptica se sama napravi. Onda je još malo gladite, da se istisne vazduh, da se so upije u površinski sloj i da se loptica lepo formira (ne gnjavite da se nadev ne ispomera).

Ako hoćete da nosite onigiri za užnu npr, onda ga ostavite u toj kesi

Ako će da se jede odmah odvijte ga i stavite na tanjirić, spojem na dole, naravno, a vi pristupite pravljenju sledećeg:  nakvasite -> posolite -> pirinač -> nadev -> uvrtanje i gotovo.

Ako hoćete da se šmekerišete i da pravite piramide može i to.

Malo rukama

Malo pomoću ravne površine.

Malo kad se izvežbate nije ni to teško.

I to je to.  Napravili ste svoj prvi onigiri.

Divite se  kako lepo izgleda i kako vam je odlično ispalo. Možete i da se pohvalite svima, ja znam da ja jesam.

japanski pirinačVarijacije su bezbrojne. Možete da eksperimentišete sa nadevima, oblicima, možete da dodate povrće u pirinač ili da ga obojite kurkumom ili sokom od cvekle na primer.

Zapamtite samo da onigiri može da stoji dosta dobro izvan frižidera, mada i to zavisi od nadeva i da u principu ne bi trebalo da se stavlja u frižider.

 

mali edit:

Matija B je u komentarima napisao:

Tip: Ako se kesa za zamrzivač iseče samo po jednoj strani (ne razvije ze do kraja u pravougaonik već ostane ka fišek) kupasti/piramidalni oblici sami izlaze, bez ikakvog truda.

Isprobala sam i super je,  ne treba vam široka i plitka posuda pa sve ide mnogo lako.

Pogledajte rezultat.

onigiriA ako se neko pita, ovo je moja omiljena kombinacija za prilog uz ribu, ananas iz konzerve i sitno seckani đumbir.

 


Lajkuj ili podeli sa prijateljima :)


19 komentara na “Onigiri”

  1. bems says:

    e ovo cu da pravim, ali u kalupima za puding :)
    imaju oblik kuglofa, pa cu nadev da stavim u udubljenje.
    to znaci da ce se videti, ali sto da se i ne vidi, mozda vizuelno bude zanimljivo.
    a mogu i da ga sakrijem dodavanjem kuglice pirinca na vrh udubljenja, mada onda zaista ne znam kako bi se taj oblik mogao nazvati.
    dakle, ideje koje su mi sinule dok sam citala recept su sledece:
    -kalupi za puding
    -nadev u udubljenje
    -kalupi su plasticni, pa cu pokusati njih da nakvasim i posolim, bez kese
    -ako prvi ne uspe, upotrebicu kesu
    -izbacila sam tunjevinu iz ishrane, pa moram da smislim neki drugi nadev, mada bi mi po ukusu ovaj bas “legao”, bez grozdjica, naravno :)
    jao, pretvara mi se komentar u blog, moram da skratim.
    i da sve ovo ne bi bila bla, bla, bla prica, vracam se kad smislim nadev i isprobam, a to ne znam kada ce biti, znam samo da ce biti :)

    • zloprase says:

      nema greške!
      postoji onigiri sa punjenjem koje se vidi. ima i neko ime ali sam ga zaboravila.
      kalup ti je super ideja, sad gledam, izmislili ljudi da se ne mlatimo sa kesama =)

      kawai

      a za punjenje imam rešenje: može npr sa punjenjem od luka i mlevenog mesa, a umesto morske trave da se uvije u kupus… ne, ček to je sarma =D

  2. bems says:

    :) ))
    sarma! sarma! :)
    ma ovo je neozbiljno, cuj, mackice i medvedici… say no more :D
    meni se najvise svidja kuglica made in kesa, a mogu i da pozajmim od nekog deteta one kocke sto se redjaju jedna na drugu, sto su “prazne” i onaj trouglasti deo koji je zapravo piramida, a sluzi kao krov na kuli od kocki :)
    e tako se dobija originalni oblik.
    veruj mi, iako sam danas prvi put cula za… cek da vidim naslov… da, za onigiri :)

  3. jovankajorgovanka says:

    dobro ti je ovo prase, al jos je bolja sicilijanska, masnija varijanta!

  4. Branislav says:

    Ovo je odlično, moram ovo probati, a za kalup imam jednu drugu ideju! hvala!

  5. Matija B says:

    Tip: Ako se kesa za zamrzivač iseče samo po jednoj strani (ne razvije ze do kraja u pravougaonik već ostane ka fišek) kupasti/piramidalni oblici sami izlaze, bez ikakvog truda.

  6. Бане сан says:

    Суши и сашими: ове сурими, бурими конбинације су лапсус, бар што се Јапана тиче!:)
    Темпури свака част.
    Калупи са слике су за паковање ужине клинцима (вртић, на пример), па су оправдани мотиви. Мада, видети у Јапану жену узраста од неких, кхм, до неколико деценија у чарапама са ликовима из цртаћа није чудно (њима).
    Може се додати и сусам (обични или црни, њихов запечени), комадићи алги, али већи део и даље за нас недоступан.

  7. Milka says:

    Ovo nisam probala.

  8. Iskusna domacica says:

    Zloprase pravis li ovo po kucama ? Dodji napravi mi za slavu :)

  9. Vlada says:

    E što je super recept! Pravio sam sinoć, ostalo je malo i za danas, ovo je stvarno odlično. Dobra je fora sa ovim suvim grožđem u nadevu, oko toga sam bio malo skeptičan ali super se slažu ukusi. Hvala i na preporuci za Spirited Away. :)

  10. anja says:

    moram da pitam kakav je ukus onigirija posto moja mama pokusava da me ubedi da nece da mi se svidi. nadam se da je ukusn jer obozavam japansku kuhinju
    usput u pitanju je anime ne crtani ali nema veze :D

Ostavite komentar